U tijeku su predavanja za novu generaciju polaznika programa Dadilja, u nastavku možete pročitati blog naše drage profesorice Lane Kihas te saznati kako i odrasli uče kroz igru te kako izgledaju online predavanja 🙂

Prije par godina u vrtiću gdje radim je zaposlena dadilja kao pomoćni radnik za njegu, skrb i pratnju djece do 3. godine života. Kao odgojitelj-mentor imala sam dvojako mišljenje o tome. S jedne strane „Joj super, imat’ ćemo dodatnu osobu za pomoć u radu“ a s druge strane „Hmmm, nisam sigurna da li je to dobro jer predškolsko doba je razdoblje kada se dijete izgrađuje, postavlja osnovne temelje za život stoga je važno da s djecom rade kvalitetno educirane osobe“. Pitala sam se koliko je to dobro za djecu?

Nadalje, u svoje slobodno vrijeme provodim radionice i predavanja za roditelje i odgojitelje. Razgovarajući s roditeljima na radionicama dobila sam povratnu informaciju da se određeni broj roditelja odlučuje za Obrt za čuvanje djece a u kojima većinom rade dadilje.

Isto tako, sve veći broj roditelja traži dadilje – tete čuvalice kao pomoć u brizi i odgoju djece. Zašto je tako? Roditelji ističu različiti razloge: moderno radno vrijeme roditelja, djeca s teškoćama u razvoju, posebnim potrebama, neadekvatni i neprihvatljivi uvjeti rada vrtića, nemoguće je „dobiti mjesto u vrtiću“ itd.

O svakom od razloga mogli bi u nedogled diskutirati no jedna je činjenica: svaki roditelj donosi odluke za svoje dijete.  Ono što mi se počelo događati, a na moje veliko iznenađenje je sve veći broj dadilja koje se prijavljuju na moje edukativne radionice s ciljem učenja i usavršavanja u području odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi. I tako dolazimo do još jedne, vrlo važne činjenice: potrebe dadilja za edukacijama, stručnim usavršavanjima.

Sve to skupa me oduševilo. I kolegica – dadilja u vrtiću koja je svakim danom pokazivala interes za učenjem u suradnji s odgojiteljima i stručnim suradnicima u vrtiću i dadilje koje se u svoje slobodno vrijeme dodatno educiraju radi rasta u osobnom i profesionalnom kontekstu.

Oduševilo me to što su odgojitelji, dadilje i mnogi drugi koji rade s djecom svjesni važnosti kontinuiranog obrazovanja, cjeloživotnog učenja za dobrobit djece.

I tako, krenula sam u istraživanja o programima osposobljavanja za dadilje. U istraživanjima sam svašta saznala, naučila. I postala vanjski suradnik Zdravstvenog učilišta Medical. Ponosim se što sam predavač dva kolegija: Osnove pedagogije i Aktivnosti djeteta. Pomislila sam zašto ne? Educirati osobe koje žele biti kvalitetne i konstruktivne u radu s djecom. Osobe koje ulažu u sebe, u svoj osobni i profesionalni razvoj.

Kad sam ih pitala zašto su se odlučile za tečaj dadilje, odgovarale su: Uživam biti s djecom. Igrati se s djecom je predivno. Odgoj djece je najvažnija stvar.

Za vikend smo imali i prva online predavanja kolegija „Osnove pedagogije“. Izazovno je držati online predavanja posebice ako imate cilj kao i ja: da predavanja budu interaktivna, poučna, zanimljiva. Digitalni načini komunikacije poput ankete, rad u parovima, rad u malim grupama (breakrooms), digitalni upitnici su neki od načina koje smo koristili učeći teorije osnove pedagogije a povezano s praktičnim radom.

Neke od tema koje smo obrađivali na prvim predavanjima su: što je pedagogija, što je odgoj, kako i zašto odgajati, koji su odgojni stilovi, oblici i metode rada s djecom, koja je uloga dadilje u odgoju i obrazovanju djece, kakva dadilja je adekvatan model djetetu itd.

Neke od polaznica već imaju iskustva u radu s djecom te smo periodično izmjenjivali iskustva, ideje, znanja te došli do zaključka da uloga svih nas koji se radimo s djecom nije samo odgoj i obrazovanje djece već i educiranje roditelja.U sljedećim predavanjima čekaju nas novi izazovi: inkluzivna pedagogija, djeca s posebnim potrebama, djeca s teškoćama u razvoju, integracija djece, aktivnosti djece, uloga igre u razvoj djece,uloge dadilje u igri itd.

Sve to i mi ćemo , baš kao i djeca učiti kroz igru.

„Igra je svojstvena čovjeku, dok mu je rad samo sredstvo kojim dolazi do igračaka. Čovjek se igra cijeloga života samo se igračke mijenjaju.“ Elvira i Renato Happ