U tijeku su predavanja za novu generaciju polaznika programa Dadilja, u nastavku možete pročitati blog naše drage profesorice Lane Kihas te saznati koja je uloga dadilje u radu s djeca s posebnim potrebama ili djeca s teškoćama u razvoju?

Naslov ovog tekst bila je glavna tema jedne od edukacija u sklopu programa osposobljavanja „Dadilje“. Ova tema je dosta teška, nelagodna, neugodna. Na žalost izaziva mnogo neugodnih emocija. No, s druge strane sve je više djece s različitim posebnim potrebama i teškoćama u razvoju.
Zašto je tako? Raznoliki su razlozi, tj. uzorci. Mogu biti metabolički, genetski, biokemijski, neadekvatni odgojni postupci itd. Još jedan problem koji je prisutan u društvu je to što na žalost, ta djeca nemaju ista prava ni uvjete za adekvatan rast i razvoj kao i djeca urednog rasta i razvoja. Trebali bi imati, prava su zapisana i vrlo jasno izrečena no u društvo se ne poštuju i na žalost takva djeca zbog mnogih barijera ne razvijaju se u onoj mjeri u kojoj bi trebali i mogli.

Kakve veze imaju dadilje s time?
Sve je više roditelja koji zapošljavaju dadilje kao pomagači njihovoj djeci. Jer takva djeca uz vrtiće, škole pohađaju različite tretmane koji pospješuju njihov rast i razvoj. Roditelji su jednostavno moraju raditi, i sve više raditi upravo da bi financijski omogućili djetetu sva ona dodatna pomagala i dodatne tretmane. Dadilje puno vremena provode s djecom, brinu se o njima kod kuće, pomažu u pisanju zadaća, vježbaju vježbe koje su stručnjaci preporučili za rad kod kuće, prevoze djece od toče A do točke B, itd. Isto tako i dadilje koje rade u obrtima često se susreću s djecom s teškoćama u razvoju.
Uloga dadilje je velika i važna baš kao i uloga roditelja i svakog stručnjaka.

 Kako se dadilje pripremaju za rad s djecom?

Edukacijom, edukacijom, edukacijom. Obrazovanje je ključ koji otvara sva vrata.

Kako i poznati N.Mandela kaže: „Obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete upotrijebiti da mijenjate svijet“. Kao što znate, ja sam odgojitelj i radim u vrtiću i moje polazište je da svatko od nas uči čineći. Ono što čujemo, vrlo brzo zaboravimo. Ono što vidimo, često zapamtimo, ali ne i uvijek. Ono što učinimo, to razumijemo i znamo. Tako su koncepirana moja predavanja. Buduće dadilje upoznale su se s različitim vrstama teškoća djece i posebnim potrebama djece. Vrlo često, teorija je jedno, a praksa je drugo.

Ipak, teorijska znanja su važna i temelj za rad. Zahvaljujući mom bogatom, dugogodišnjem iskustvu u radu s djecom različitih sposobnosti i mogućnosti, praktični savjeti iz svakodnevnog rada olakšat će dadiljama rad s djecom.

Prenošenje iskustva, mišljenja, pratičnih saznanja, ideja su karakteristike kvalitetne osobe u radu djecom i to je dio edukacije za dadilje: važnost timskog rada, suradnje i cjeloživotnog obrazovanja.

Igra je način učenja

Igrom djeca uče. No, igrom i mi odrasli učimo. Smatram da je igra najadekvatniji alat za učenje. U igri smo opušteni, slobodni, igrom činimo nešto a ono što činimo to i zapamtimo. Razne igre smo igrali kako bi što bolje razumjeli djecu s teškoćama u razvoju i posebnim potrebama, kako bi znali pristupiti im i kako bi i same dadilje znale kako pripremiti i provoditi određenu igru s djetetom i s kojim ciljem.

Svaka igra ima svoj određeni cilj. Najveći trag na budućim dadiljama ostavila je Igra života. Tom igrom uživljavali smo se u uloge i pozicije djece s teškoćama u razvoju i njihovih roditelja.

Sagledali smo koje su sve barijere za adekvatan rast i razvoj djeteta, a koje su prednosti i koristi. I na kraju, zajednički smo došli do zaključka Koja je moja uloga u radu s djecom s teškoćama u razvoju ili posebnim
potrebama?!