Nataša Vnučec: Želja mi je otvoriti vlastiti obrt za fizikalnu terapiju i naučiti ljude kako si i sami mogu pomoći u izlječenju
Kad pomislite da nešto ne možete učiniti, sjetite se Nataše Vnučec, majke troje djece, koja je uz redovan posao na Zdravstvenom učilištu Medical uspješno završila program prekvalifikacije za Fizioterapeutskog tehničara.
Tijekom programa je pokazala iznimnu želju za učenjem, a njena upornost i trud urodili su plodom. Proglašena je najboljom polaznicom generacije! Čak ni svakodnevno putovanje iz Varaždina u Zagreb nije je spriječilo u njenom naumu, a to je postati vrhunski fizioterapeutski tehničar koji će nesebično pomagati ljudima.
Nataša je mogla pronaći milijun izgovora da ne krene putem svojih snova. No ona je zasukala rukave i hrabro se suočila sa svim preprekama.
Pročitajte intervju s Natašom i pobliže upoznajte ovu divnu, hrabru ženu.
Mnogi često poistovjećuju zanimanje masera i fizioterapeutskog tehničara. Objasnite našim čitateljima koja je razlika između ta dva zanimanja.
Fizioterapeutski tehničar je osoba koja pomaže bolesnima i ozlijeđenima u ublažavanju boli, povećanju pokretnosti te ublažavanju i sprječavanju trajnih posljedica od bolesti i ozljeda. Pritom se koristi raznim tehnikama, a među njima su i masaže.
No osim masaža, fizioterapeutski tehničar provodi i razne druge metode fizikalne terapije, kao što su terapijske vježbe, laser i magnet terapije te brojne druge aktivnosti.
S druge strane, maser je struka sama za sebe. Uloga masera je poboljšanje života klijenata koristeći se isključivo masažama.
Što vas je najviše privuklo kod Programa prekvalifikacije za fizioterapeutskog tehničara?
Upis u Program prekvalifikacije za fizioterapeutskog tehničara za mene je imao poseban značaj. Naime, zbog oboljenja, dugi sam period provela na fizikalnoj terapiji, odnosno rehabilitaciji. Pritom sam naučila kako prihvatiti određenu životnu situaciju i biti najbolja verzija sebe. Naučila sam kako pomoći sama sebi, a sada želim pomoći i drugima.
Koliko vas zanima posao fizioterapeutskog tehničara govori činjenica da ste proglašeni najboljom polaznicom na Programu prekvalifikacije za fizioterapeutskog tehničara! Tko vam je bio najveća podrška na tom putu?
Najveća podrška i inspiracija bila mi je obitelj. Suprug, baka i trojica sinova (22, 16 i 8 godina). Bili su strpljivi, bodrili me i pomagali mi. Tu je i moja prijateljica Manda koja je brinula za mene kad je bilo malo teže. Neizmjerno sam im svima zahvalna.
I istaknula bih kako sam posebno ponosna što sam djeci živi primjer kako se izboriti za sebe. To me izuzetno veseli.
Zdravstveno učilište Medical surađuje s raznim partnerskim ustanovama u kojima polaznici obavljaju svoju stručnu praksu. Kako je izgledala vaša praksa? Jeste li teorijska znanja imali prilike isprobati u praksi?
Iako sam putovala iz Varaždina u Zagreb, to mi uopće nije predstavljalo problem jer sam imala odlične mentore i s veseljem obavljala praksu. Bilo je to jedno prekrasno iskustvo. Zaista sam uživala u cijelom tom procesu, posebno zato što sam imala priliku pomagati ljudima.
Svima onima koji se susretnu s ozljedom ili bolešću potrebna je podrška i pažnja, a ne samo terapija. Znati da si nekoga utješio i pomogao da se lakše nosi sa svojim teškoćama, također me iznimno veseli.
Dodala bih još kako mi je cjelokupno iskustvo sa Zdravstvenim učilištem Medical bilo predivno. Nakon svakog predavanja ostajala bih u čudu kakvi prekrasni mladi ljudi rade tamo.
No, ovdje vaša edukacija ne završava, već planirate upisati fakultet. Možete li nam otkriti o kojem je fakultetu riječ?
Tako je, želja mi je i dalje učiti i razvijati se u tom smjeru. Plan mi je u 2. mjesecu sljedeće godine na Sveučilištu Sjever u Varaždinu upisati smjer Fizioterapija. Nadam se da ću uspjeti u svom naumu.
Gdje se vidite za 10 godina?
Obožavam Zadar i voljela bih jednog dana živjeti tamo. Nadam se da će to biti unutar 10 godina. Željela bih tamo otvoriti i svoj vlastiti obrt za fizikalne usluge i usluge za ljepotu.
Što biste poručili onima koji se ne usude napraviti korak prema promjeni?
Gdje ima volje, ima i načina. Promjena je teška, ali je još teže ostati na mjestu i ne poduzeti ništa. Na putu do uspjeha koči vas vaš um koji stalno pronalazi izgovore kako bi ostao na sigurnom, kako ne bi iskusio nepoznato. A upravo se u nepoznatom kriju najljepše stvari.
Ako sam mogla ja, sa svojih 42 godine, uz troje djece i redovan posao, onda možete i vi.