Naša polaznica Ivana Jergović je supruga i majka četvero prekrasne djece. Završila je građevinsku školu za visokog tehničara visokogradnje. Radila je neko vrijeme u struci, zatim u trgovinama, a u slobodno vrijeme je davala instrukcije iz matematike. Nije joj bilo lako nakon toliko godina ponovo krenuti u školu. Po glavi joj se vrtjelo tisuću i jedno pitanje hoće li se snaći, stići sve naučiti itd. Ipak želja je bila jača! A kako Ivana kaže: “Najbolje je uvijek ono što je najiskrenije, što ti leži na duši i čeka da izneseš iz sebe. “

U nastavku pročitajte kako se Ivana snašla na programu osposobljavanja i što će zauvijek pamtiti s prakse!

Ivana, rad s djecom Vam nije nimalo stran te ste nekoliko godina u statusu majke odgajateljice, kako to da ste se odlučili upisati program osposobljavanja za Pomoćnika u nastavi na Zdravstvenom učilištu Medical?

Želja koja se skrivala negdje u meni uvijek je tinjala. Željela sam učiti, pomagati, dajući svoje znanje onima koji to zaslužuju, a to su djeca. Uz sve to imam i sestru koja je dijete s posebnim potrebama, kojoj ću već danas, a i sutra sigurno trebati. Korak pri mojoj odluci da ostvarim svoj san samim time bio je još lakši. 

Odlučila sam potražiti školu i sasvim slučajno otvorila stranicu Zdravstveno Učilište Medical. Čitajući znatiželjno red po red, škola mi je ponudila sve što sam trebala, znanje i iskustvo za moje novo zvanje Pomoćnik u nastavi u radu s učenicima s teškoćama. To je to, nema dalje pomislila sam.

Naši stručni profesori trudili su se da Vam objasne sve što Vas zanima i sve što trebate znati. Što Vam se još svidjelo na programu za Pomoćnika u nastavi?

S vremenom ni profesori nisu imali onaj službeni odnos profesor – učenik. Taj topli pristup rastao je iz dana u dan. Gledala sam ih kao ljude koji puno znaju, upijali smo sve kao spužve, kao djeca. Uvijek su spremno odgovarali na naša pitanja. Sat je ponekad bio prekratak za sve ono što su nam željeli reći ili mi njima. Ono što ću pamtiti su suzne oči profesorice i njene riječi „Vi ste ti, kao i mi stvoreni da pomažete tim malim anđelima i zato budite uporni. Hvala Vam na tome“.

Cijeli moj razred i sve polaznice koje su bile sa mnom su činili pravu ekipu. Svatko sa svojim željama, razlogom i željom da budemo baš tu. 

Bili ste najbolja polaznica grupe te ste uspješno savladali teorijski dio programa, pratili nastavu, zapisivali ono što profesori govore… Što biste izdvojili iz teorijskog i praktičnog dijela nastave?

Također sam imala i skripte koje su profesori napisali. Bilo je puno podataka u njima, ali napisane su upravo tako da se lako razumiju i nauče. 

Praktični dio bio je velika dopuna o onome što sam učila u školi. Upoznala sam različitu djecu, s različitim dijagnozama. Bila sam mali dio njihovog svijeta u kojemu nije bilo mjesta nego samo za njim. Njihovo prihvaćanje mene kao nove osobe u njihovim životima činilo me sretnom i znatiželjnom. 

Zdravstveno učilište Medical svojim polaznicima osigurava praksu. Kada ste ju odrađivali i kako Vam je bilo?

Praksa se održavala u jutarnjem terminu, jer mi je tako odgovaralo i škola mi je u tome izašla u susret, baš kao i svi djelatnici škole. Svi su se trudili olakšati mi pristup djetetu, upoznati me s njim i načinom rada. 

Ono što pamtim su dječji topli zagrljaji dok izlazim iz njihovog razreda, dočekivanje u hodnicima škole prije nastave, njihova upornost kad pomisliš da im je dosta učenja, a oni traže još malo kao zadnji atom snage, žele mi pokazati što sve znaju u tom svom dječjem svijetu. 

Je li stečeno znanje sa Zdravstvenog učilišta Medical bilo ključno za Vaš daljnji put u životu?

Da, kada sam završila školu ostvarila sam svoj san, a to je biti pomoćnik u nastavi jednom malom biću koji je mrvicu drugačiji od drugih, a zapravo je dijete koje je zaigrano, radosno, optimistično, koje želi istražiti svijet oko sebe, a na meni je da im to omogućim. 

Što biste poručili budućim polaznicima programa osposobljavanja za Pomoćnika u nastavi?

Novim polaznicima želim reći da je potrebno veliko srce, da bi se moglo učiti malena srca.

Želite li nešto dodati za kraj intervjua? 🙂 

Želim se zahvaliti Zdravstvenom učilištu Medical, svim profesorima na ukazanom povjerenju i pruženoj pomoći. Hvala dragim i bliskim ljudima OŠ „Tituš Brezovački“ koji su bili tu za mene u svakom trenutku. Od srca zahvaljujem svojoj obitelji. Hvala!