Iskustva polaznika: Kako je Jelena Idžaković pretvorila znanje i strast u podršku roditeljima
Jelena Idžaković diplomirana je ekonomistica s dvanaest godina iskustva rada u korporativnom sektoru. No, njezina istinska strast prema radu s djecom i roditeljima usmjerila ju je na put osobnog i profesionalnog razvoja – od edukacije do potpune promjene karijere. Završila je program osposobljavanja za dadilju, a danas djeluje kao edukatorica roditelja prema principima pozitivne discipline te je u procesu edukacije iz neurolingvističkog programiranja (NLP-a).
Iskustvo koje je stekla u korporativnom okruženju dalo joj je duboko razumijevanje izazova s kojima se roditelji susreću pri usklađivanju poslovnog i obiteljskog života. To ju je dodatno motiviralo da kroz edukacije i podršku pomogne drugim roditeljima pronaći ravnotežu.
Kroz godine, Jelena je nastavila ulagati u svoje znanje, završavajući brojne edukacije iz područja emocionalne inteligencije, pozitivne discipline, NLP-a i drugih suvremenih pristupa osobnom razvoju i odgoju djece. Čvrsto vjeruje u cjeloživotno obrazovanje i u vrijednost znanja koje nikada ne izlazi iz mode.
U ovom intervjuu saznajte više o njezinoj transformaciji, motivaciji i radu s roditeljima koji žele biti prisutniji, povezaniji i emocionalno osnaženi.
Što vas je motiviralo za upišete program osposobljavanja za dadilju na Zdravstvenom učilištu Medical?
Postankom majkom počela sam intenzivnije promišljati o važnosti rane dječje razvojne podrške te sam brzo uočila koliko je malo dostupnih i kvalitetno educiranih dadilja. Prepoznala sam potrebu ali i vlastitu želju da svoju strast prema radu s djecom (i roditeljima) pretvorim u profesiju. Zdravstveno učilište Medical prepoznala sam kao pouzdanu instituciju koja mi je, osim kvalitetnog sadržaja, omogućila fleksibilnost kroz online nastavu – što mi je tada bilo presudno jer sam program
pohađala uz tada troje male djece.
Kako pamtite to razdoblje – što vam je bilo posebno korisno, inspirativno ili izazovno tijekom edukacije?
Tijekom edukacije najviše sam cijenila iskustva koja su dijelile kolegice i profesorice. Podijeljena iskustva mnogo su mi pomogla jer su pokazala kako se teorija primjenjuje u stvarnom životu. Posebno mi je bila inspirativna profesorica Lana Kihas Pranjić, koja je svojim znanjem i praktičnim primjerima zaista obogatila cijeli program. Najveći izazov mi je bio uskladiti praksu, predavanja i obitelj. Ipak, upravo me praksa motivirala da nastavim raditi s roditeljima i da se dalje educiram u tom smjeru.

Završili ste program kao najbolja polaznica u generaciji – čestitamo! Što biste rekli da je najviše
pridonijelo vašem uspjehu?
Mislim da je moj uspjeh prvenstveno rezultat posvećenosti i dosljednosti tijekom cijelog programa. Osim toga, velika motivacija bila mi je iskrena želja i strast za učenjem – jer sam se bavila onim što me zaista zanima i u čemu vidim smisao. Vjerujem da kada postoji volja, uvijek postoji i način da se uspije.
Nakon završetka programa radili ste neko vrijeme kao dadilja – kako je izgledalo to iskustvo u praksi?
Nakon završetka obrazovnog programa, stekla sam dragocjeno iskustvo radeći kao dadilja. To je bilo iznimno korisno i poučno razdoblje koje mi je omogućilo praktičnu primjenu stečenog znanja. Uvidjela sam (i potvrdila) koliko je rad s djecom kompleksan i kako zahtijeva visoku razinu stručnosti, odgovornosti, empatije te jasne i dosljedne komunikacije – kako s djecom, tako i s roditeljima. Ovo iskustvo dodatno mi je potvrdilo važnost uloge odrasle osobe kao koregulatora u ranoj i iznimno osjetljivoj fazi djetetova razvoja. Smatram kako je ključno težiti partnerskom odnosu s roditeljima, s
fokusom na dobrobit djeteta.
Također sam naučila koliko je važno na početku suradnje jasno postaviti granice i pravila s klijentima – ne samo verbalno, već i pismeno, radi jasnoće i dosljednosti. To uključuje definiranje radnog vremena (dolazak i odlazak djeteta), opseg usluge, način prehrane i druge važne aspekte njege. Ovakav pristup omogućava kvalitetnu i profesionalnu suradnju te stvara sigurno i poticajno okruženje za dijete.
Tijekom praktičnog rada kao dadilja došli ste do važnog uvida – da djeci najviše možete pomoći kroz rad s roditeljima. Možete li podijeliti kako ste došli do tog zaključka i što Vas je potaknulo da se u potpunosti usmjerite na edukaciju roditelja?
Kroz svakodnevnu praksu primjećivala sam kako roditelji često promatraju dijete kao „problem“ koji treba riješiti, ne uzimajući u obzir širu sliku – obiteljski kontekst u kojem dijete odrasta. Dijete je dio obitelji, a obitelj je tim. Ne možemo razumjeti niti mijenjati djetetovo ponašanje ako ga promatramo izdvojeno. Djeca uče primarno „modelom“ roditelja i iskustveno. Kroz brojne situacije u praksi, našla sam se u ulozi posrednika – tumačeći roditeljima djetetovo ponašanje, emocije i potrebe. Tek kada su roditelji dobili jasnije razumijevanje što dijete svojim ponašanjem „govori“, počeli su se događati pozitivni pomaci – dijete je postajalo mirnije, zadovoljnije, a odnosi u obitelji skladniji.

Ti trenuci su me motivirali i pokazali smjer mog daljnjeg profesionalnog razvoja – edukacija i podrška roditeljima kao ključan alat za stvaranje zdravog i podržavajućeg obiteljskog okruženja. Nastavak školovanja i profesionalno usmjerenje na rad s roditeljima došli su potpuno prirodno iz te spoznaje i iskustva.
Na koji način znanja iz programa za dadilju i iz ekonomije danas primjenjujete u svom radu s roditeljima?
Znanja stečena kroz program osposobljavanja za dadilju bila su temelj za razumijevanje dječjeg razvoja, psihologije, emocionalnih potreba djece, kao i osnovne zdravstvene njege. Navedeno mi je pružilo sigurnost i stručnost u neposrednom radu s djecom.
S druge strane, moje prethodno iskustvo rada u korporativnom sektoru – konkretno iz ekonomije – značajno je doprinijelo razvoju komunikacijskih vještina, organizacije i profesionalnog pristupa, što se pokazalo iznimno korisnim i u radu s roditeljima. Razvila sam vještinu jasnog i empatičnog prenošenja informacija, ali i aktivnog slušanja i uvažavanja roditeljskih potreba i izazova.
Dodatno, kao osoba koja je i sama balansirala poslovne i privatne obveze, razumijem roditelje koji se svakodnevno suočavaju s izazovima usklađivanja posla i obiteljskog života. Upravo ta kombinacija stručnih znanja i osobnog iskustva omogućuje mi stvaranje realnih, podržavajućih i praktičnih edukativnih sadržaja koji roditeljima zaista pomažu u svakodnevici.
Danas ste vlasnica brenda Emocionalno snažni – kako je nastala ideja za brend i što on predstavlja?
Majčinstvo mi je donijelo priliku da razvijem vlastiti pristup roditeljstvu temeljen na emocionalnoj povezanosti, što je kasnije postalo osnovna filozofija mog brenda – Emocionalno snažni. Vizija brenda Emocionalno snažni jest osnažiti roditelje i pružiti im potrebnu podršku i alate za razumijevanje i odgoj emocionalno snažne, samopouzdane te psihološki otporne djece. Kroz rad s roditeljima želim omogućiti djeci da rastu u okruženju u kojem su voljena i prihvaćena. Emocionalnu otpornost smatram temeljem zdravog razvoja djece a to ne možemo prakticirati ukoliko kao roditelji nismo emocionalno pismeni.
Ona podrazumijeva adekvatno odgovaranje na djetetove potrebe i razumijevanje dječjeg ponašanja kao poruku koju nam dijete „šalje“. Smatram kako emocionalno snažan roditelj odgaja emocionalno snažno dijete. Rezultat je skladnija obitelj, mirnija svakodnevica, više slobodnog vremena te zadovoljno, samopouzdano i samostalno dijete.

Otvorili ste i vlastiti obrt – kako je izgledao proces pokretanja, jeste li se suočili s izazovima?
Ideja o otvaranju vlastitog obrta rodila se dvije godine nakon što sam završila osposobljavanje za dadilju. Znala sam da želim raditi ovaj posao, ali sam osjećala i veliku odgovornost – zato sam odlučila dodatno ulagati u svoje znanje. Tijekom te dvije godine prolazila sam različite edukacije vezane uz emocionalnu inteligenciju i razvoj emocionalne otpornosti kod djece. Kao majka troje djece – svaki dan sam imala priliku tu teoriju primjenjivati u stvarnosti. To iskustvo mi je dalo ne samo praktično znanje, već i dublje razumijevanje kroz koje mogu autentično podržavati i druge roditelje. Mislim kako upravo ta kombinacija – edukacije i života – stvara povjerenje, jer roditelji „osjete“ da govorim iz stvarnog iskustva.
Izazova ima kroz cijeli proces – kao i roditeljstvu. Cijenim svaki komentar, svaku odluku, svaku „malu pobjedu“ koju ostvarim. Formula je ista – dosljedno i posvećeno kako u roditeljstvu tako i u poslu.
Završili ste i Akademiju za žene poduzetnice – koliko Vam je to iskustvo pomoglo u konkretnim poslovnim koracima?
Završetak Akademije za žene poduzetnice bilo je važno iskustvo u mom poslovnom razvoju. Kroz mentorstvo sam dobila neprocjenjivu podršku i priliku za samo refleksiju. Moj mentor, psihoterapeut, pomogao mi je razumjeti i bolje se nositi s izazovima u radu s roditeljima, a supervizija koju smo zajedno radili bila je važna i korisna za daljnji rad i napredak.
Osim stručne pomoći, Akademija mi je pružila osjećaj zajedništva i razumijevanja, što je u početku poduzetničkog puta važno. Taj osjećaj podrške i konkretnog vođenja u obliku mentorstva za mene je danas imperativ uspješnog obrazovanja i razvoja. Zahvalna sam na svakom savjetu i na cijeloj podršci koju sam tamo dobila, jer mi je pomogla da
hrabro i sigurnije krenem naprijed.
Aktivno radite s roditeljima – kako izgleda Vaš rad u praksi i na kojim sve platformama djelujete?
Svoj rad s roditeljima temeljim na pružanju konkretne podrške, razumijevanja i edukacije kroz različite platforme. Najaktivnija sam na društvenim mrežama gdje se svakodnevno obraćam roditeljima, dijelim sadržaj koji ih osnažuje i pomaže im razumjeti djetetovo ponašanje. Sve detaljne informacije o mojem radu, obrazovanju, programima i osobnoj priči nalaze se na mojoj web stranici jelena-idzakovic.com.hr, gdje roditelji mogu preuzeti i besplatne materijale – e-knjigu, webinar ili radionicu.

Također sam autorica podcasta Emocionalno snažni – mjesto podrške, razumijevanja i edukacije za roditelje djece predškolske i rane školske dobi.
Kroz newsletter Emocionalno snažni redovito šaljem konkretne alate, primjere iz prakse i informacije o novim edukativnim sadržajima. Direktan i dublji rad provodim kroz individualni 1:1 program Roditeljstvo koje povezuje, fokusiran na razumijevanje djetetovog ponašanja i osnaživanje roditelja – jer i roditelji trebaju nekoga tko ih
razumije.
Pišete i za portale – koje su najvažnije poruke koje kroz svoje tekstove nastojite prenijeti roditeljima?
Osnovna poruka je osvijestiti roditelje i ujedno olakšati – kako je roditeljstvo vještina koja se uči. Danas se još uvijek smatra kako postankom roditeljem ujedno „stječemo“ sva znanja, alate i iskustvo roditeljstva. No traženje pomoći nije znak slabosti, već pokazatelj odgovornosti. Iako intuiciju (osobito majčinsku) ne smijemo zanemariti. Ono što nitko ne kaže dovoljno glasno: „Roditeljstvo te ogoli. Pritisne sve tvoje tipke. Izvuče ono najbolje, ali i ono najranjivije.“ I tek tada shvatiš koliko toga zapravo ne znaš. I koliko si spreman naučiti – ako ti je stalo. Naglašavam koliko je važno razumijevanje i podrška, ne samo unutar obitelji, nego i šire – u zajednici, školstvu, među prijateljima. Pišem o razlikama između djetetovih potreba i želja, te kako ispunjavanjem stvarnih potreba ne možemo „razmaziti“ dijete. Empatija, empatičko reflektiranje te „stavljanje roditelja u cipele djeteta“ i gledanje izazova iz njihove perspektive pruža nam drugu perspektivu i bolje razumijevanje potreba djece – i to u praksi čini ogromnu razliku.
Također, u svojim tekstovima ističem važnost izgradnje emocionalne otpornosti djece, koja je često zanemarena u odnosu na kognitivne sposobnosti, iako je danas znanstveno potvrđeno kako je emocionalna inteligencija podjednako važna ili čak važnija. S obzirom na to da se svijet oko nas brzo mijenja, no djetetove potrebe su ostale iste, zato je potrebno prilagoditi odgoj i alate suvremenim izazovima i okruženju u kojem živimo. Kroz tekstove navodim i konkretne primjere i alate kako roditelji mogu lakše odgovoriti na svakodnevne odgojne situacije.
Koje teme roditelje najviše zanimaju – što prepoznajete kao njihove najveće izazove?
Kroz svoj rad prepoznajem da današnjim roditeljima ponajprije nedostaje stvarna podrška i razumijevanje. U moru dostupnih informacija, savjeta i pristupa, mnogi su zbunjeni, preplavljeni i nesigurni – što dodatno otežava svakodnevne izazove roditeljstva. Intuicija je vrlo važna roditeljska karakteristika.
Najčešće teme koje zanimaju roditelje odnose se na djetetovu emocionalnu nereguliranost – tzv. „tantrume“, frustracije, nepoželjna ponašanja. Međutim, iza tih ponašanja kriju se dublje potrebe djeteta koje roditelji često ne uspijevaju prepoznati jer im i samima nedostaje emocionalna pismenost i kapacitet za samoregulaciju – što je često posljedica obrazaca koje su i sami naslijedili iz vlastitog djetinjstva.
Roditelji ne trebaju još jedno „pravilo“ ili uputu za korekciju djetetova ponašanja – već im treba prostor za razumijevanje, osnaživanje i razvoj vlastitih emocionalnih kapaciteta (zato naziv Emocionalno snažni ). Tek tada mogu biti stvarna podrška djetetu. Zato u radu s roditeljima naglasak stavljam na emocionalni razvoj – kako djeteta, tako i roditelja.
Dok o fizičkom zdravlju znamo puno – prepoznajemo povišenu temperaturu, glad ili umor – o emocionalnim potrebama i razvoju znamo manje. Vjerujem kako je dugoročna dobrobit djeteta upravo u tome da ne „popravljamo“ ponašanja, nego
gradimo emocionalnu otpornost.
Što biste poručili polaznicima koje razmišljaju o prekvalifikaciji, poduzetništvu ili novom početku?
Nije važno imaš li 25 ili 55 godina – nikada nije kasno za „predomisliti se“ i probati nešto drugačije. Današnji svijet, pa i obrazovanje pruža brojne mogućnosti formalnog i neformalnog školovanja. Naučila sam kako nije presudno znati sve unaprijed – važnije je imati volju učiti, padati, dizati se i ne odustajati.
Ono što bih istaknula – posvećenost, a ne savršen plan, ono je što te dovede do cilja. Poduzetništvo baš kao i roditeljstvo, nije uvijek stvar motivacije nego poduzimanje mini akcija kroz cijeli proces – i onda kada je teško.
Zato, ako osjećaš da je vrijeme za novi početak, poslušaj to. Nisi sam/a, i vjeruj mi – vrijedi pokušati.
Kako biste u jednoj rečenici opisali svoje iskustvo na Zdravstvenom učilištu?
Na Zdravstvenom učilištu Medical stekla sam čvrste temelje, stručno znanje i osjećaj sigurnosti za profesionalan rad s djecom i roditeljima.


