Godinama je Romana Fajfar prolazila pokraj Zdravstvenog učilišta Medical i razmišljala kako bi bilo ponovno sjesti u školske klupe i napokon upisati nešto što je zaista zanima. Uz posao, obitelj i brojne životne obaveze, činilo se da možda više nije pravo vrijeme za velike promjene. Danas, nakon završene prekvalifikacije za farmaceutskog tehničara, kaže kako je upravo to bila jedna od najboljih odluka u njezinom životu.

Iako je tijekom školovanja radila, učila noću i usklađivala praksu s poslovnim obavezama, program je završila s gotovo 5.0 prosjekom, a kroz cijelo iskustvo stekla je nova prijateljstva, veliko samopouzdanje i dokazala sebi da za obrazovanje nikada nije kasno.

Što Vas je potaknulo da se odlučite na prekvalifikaciju i novi profesionalni smjer?

Završila sam srednju tekstilnu školu kemijskog smjera i studirala na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, ali sam od studija odustala jer me zapravo zanimala samo kemija.

Život me kasnije odveo u potpuno drugom smjeru i tijekom godina radila sam različite poslove – od spremačice i njegovateljice do administrativnih poslova.

Svaki dan prolazila sam pokraj Zdravstvenog učilišta Medical i često razmišljala kako bi bilo zanimljivo ponovno učiti i napokon upisati nešto što me zaista privlači.

Kombinacija zdravstva i kemije bila je ono što me najviše privuklo programu za farmaceutskog tehničara.

Nakon razgovora u učilištu i uz mali poticaj prijatelja, odlučila sam upisati program bez puno razmišljanja.

Koliko ste dugo razmišljali o prekvalifikaciji i što je na kraju presudilo da upišete program?

Dugo sam razmišljala o tome da nešto promijenim, ali nisam imala dovoljno hrabrosti napraviti prvi korak.

Presudno je bilo to što sam napokon shvatila da želim raditi nešto što me stvarno zanima i ispunjava.

Kada sam razgovarala s predstavnicima učilišta i dobila sve potrebne informacije, osjećala sam da je to pravi put za mene.

Kako su Vaša obitelj, prijatelji i okolina reagirali kada ste rekli da se vraćate u školu?

Moja obitelj i prijatelji bili su oduševljeni i pružili su mi ogromnu podršku.

Tata je samo rekao: “Napokon.” Naravno, bilo je i komentara poput: “Pa kud ćeš sada u tim godinama?”, ali nisam se previše obazirala na to.

Posebno mi je značila podrška kolega i nadređenih iz Klaićeve bolnice jer sam nakon razgovora s njima osjetila da zaista mogu uspjeti.

Zašto ste za svoje novo obrazovanje odabrali upravo Zdravstveno učilište Medical?

Istraživala sam različita učilišta, ali me nešto uvijek vraćalo upravo Zdravstvenom učilištu Medical.

Privukao me način rada, program i pristup ljudima. Nakon prvog razgovora osjetila sam profesionalnost, razumijevanje i želju da pomognu polaznicima, što mi je bilo jako važno.

Program ste završili s gotovo 5.0 prosjekom. Je li Vam bilo teško ponovno uhvatiti ritam učenja i polaganja ispita?

Ne mogu reći da je bilo lako. Znala sam da će biti izazovno ponovno učiti i pripremati ispite nakon toliko godina, pogotovo uz posao i svakodnevne obaveze. Radila sam danju, a učila noću. Između svega toga trebalo je odraditi i praksu.

Bilo je mnogo neprospavanih noći i nervoze prije ispita, ali kada nešto stvarno želite, pronađete snagu i motivaciju.

Najviše sam samu sebe iznenadila kada sam shvatila koliko zapravo mogu.

Koji su Vam bili najveći izazovi tijekom školovanja?

Najveći izazov bilo je uskladiti posao, obitelj, praksu i školu. Ponekad je bilo vrlo naporno, posebno kada je trebalo u kratkom roku savladati veliku količinu gradiva za pismene i usmene ispite. Ipak, uz dobru organizaciju i podršku ljudi oko sebe sve je bilo moguće.

Kakvi su bili predavači i podrška tijekom školovanja?

Predavači su imali puno razumijevanja za nas koji smo uz školovanje radili i imali obiteljske obaveze. Profesori su često slali dodatne materijale i uvijek su bili spremni pomoći i dodatno objasniti gradivo.

Kako biste opisali atmosferu među polaznicima?

To mi je bilo jedno od najvećih pozitivnih iznenađenja.

U grupi je bilo polaznika različitih godina i zanimanja, ali smo se međusobno podržavali i pomagali jedni drugima. Jedni drugima bili smo motivacija i podrška tijekom cijelog školovanja.

Kroz ovo iskustvo stekla sam i nova prijateljstva koja su mi jako važna.

Na što ste posebno ponosni kada pogledate cijeli put koji ste prošli?

Najviše sam ponosna na to što nisam odustala.

Ponosna sam što sam dokazala sebi da godine nisu prepreka za učenje i osobni razvoj.

Kada pogledam cijeli put koji sam prošla, sve bih ponovno ponovila bez razmišljanja.

Što Vam je ova odluka donijela – osobno i profesionalno?

Ova odluka dala mi je veliko samopouzdanje i pokazala mi da mogu puno više nego što sam mislila.

Danas znam da nikada nije kasno za novo znanje, nove prilike i promjene.

Nadam se da ću uskoro dobiti priliku raditi u struci i pokazati svoje znanje i upornost.

Što biste poručili osobama koje razmišljaju o prekvalifikaciji, ali misle da je za promjene kasno?

Poručila bih im da vjeruju u sebe i da se ne boje promjena.

Znanje vam daje snagu, sigurnost i otvara vrata novim mogućnostima.

Ako vas nešto iskreno zanima, nemojte čekati “savršeni trenutak” jer on često nikada ne dođe.

Nikada nije kasno za učenje, novi početak i posao u kojem ćete imati osmijeh na licu.