„Radila sam svoj posao dobro, ali osjećala sam da to nije to“: Irenina priča o promjeni karijere
Godinama je radila u računovodstvu i svoj posao obavljala predano i odgovorno. Ipak, nedostajao joj je osjećaj zadovoljstva onime što radi. Tijekom posljednjeg rodiljnog dopusta Irena Jurišić odlučila je ozbiljno razmisliti o promjeni profesionalnog puta.
Odgovor je pronašla u području koje ju je oduvijek privlačilo – dentalnoj medicini. Upisala je prekvalifikaciju za dentalnog asistenta u Zdravstvenom učilištu Medical, a nakon završetka obrazovanja zaposlila se u Identaliji.
Danas kaže da bi bez razmišljanja potpisala da ovaj posao radi zauvijek. S Irenom smo razgovarali o njezinu iskustvu obrazovanja u Medicalu, odluci o promjeni karijere, prelasku iz učionice u stvarno radno okruženje te o tome zašto smatra da je empatija jedna od najvažnijih osobina dobrog dentalnog asistenta.

„Voljela sam svoj kolektiv, ali nisam voljela svoj posao“
Čime ste se bavili prije upisa programa za dentalnog asistenta i što Vas je potaknulo na promjenu karijere?
Godinama sam radila u računovodstvenom servisu, a tijekom posljednjeg rodiljnog dopusta počela sam razmišljati o tome kako bih mogla promijeniti svoj profesionalni put i pronaći posao koji će mi pružati više zadovoljstva.
Svoj dotadašnji posao radila sam sto posto predano i dobro, ali stalno sam osjećala ono „nije to to“. Voljela sam svoj kolektiv, ali nisam voljela svoj posao.
Odlučila sam upisati prekvalifikaciju za dentalnog asistenta jer su me oduvijek privlačili ljudski osmijeh i, zapravo, sve što ima veze sa zubima. Jednostavno jako volim to područje i zanimaju me sve stručne teme koje se uz njega otvaraju.
Danas sam izuzetno sretna zbog tog odabira. Potpisala bih da zauvijek radim ovaj posao – i to upravo u ovoj klinici!
Iskustvo obrazovanja u Medicalu: „Tek u praksi shvatite zašto ste nešto učili“
Kakvo je Vaše iskustvo obrazovanja za dentalnog asistenta u Zdravstvenom učilištu Medical i koliko Vas je obrazovanje pripremilo za rad u Identaliji?
Odlučila sam upisati prekvalifikaciju baš u Zdravstvenom učilištu Medical jer sam se prije odluke raspitala kod ljudi koje poznajem. Dobila sam informacije da je Medical prilagodljiv polaznicima, da su predavači dostupni, imaju razumijevanja za druge životne obveze i susretljivi su prema polaznicima. To mi je bilo važno.
Sada, kada sam počela raditi, vidim da mi je prekvalifikacija za dentalnog asistenta u Medicalu dala jako dobro teorijsko predznanje – upravo ono koje mi je potrebno u praksi.
Za neke sam se stvari tijekom obrazovanja znala pitati čemu će mi služiti. Danas, kada radim u praksi, točno mi sjeda smisao pojedinih kolegija i drago mi je što se tijekom programa na tim znanjima inzistiralo.
Mislim da mi je obrazovanje pomoglo da od početka pravilno postavim stručni način razmišljanja i razumijem širi kontekst onoga što svakodnevno radim.
Velika dentalna klinika? „Moje iskustvo pokazalo je potpuno suprotno“
Kako biste opisali rad u Identaliji i kako je tim Identalije utjecao na Vaš daljnji razvoj i uklapanje u posao?
Prije nego što sam počela raditi, čula sam različite komentare o većim dentalnim klinikama – da je kolektiv prevelik, da se radi s puno doktora, da se nije lako uklopiti i da na kraju imaš osjećaj da si samo broj.
Moje iskustvo pokazalo je apsolutno suprotno.

U velikom sustavu imam puno veću mogućnost biti posvećena struci i svakodnevno vidjeti velik broj različitih zahvata, materijala i instrumenata. Budući da radim s više doktora, upoznajem i njihove različite stilove rada, pristupe i načine razmišljanja. Sve su to iskustva koja u manjem sustavu vjerojatno ne bih imala priliku vidjeti ili bih se s njima susretala puno rjeđe.
U Identaliju sam došla po preporuci druge kolegice s Medicala, koja danas također ovdje radi.
Kada sam počela raditi, odmah sam dobila mentoricu koja me počela uvoditi u posao, ima strpljenja sa mnom i odgovara na moja brojna pitanja. No nije tu samo ona. Na raspolaganju su mi glavna sestra, ostali kolege, ali i doktori s kojima radim.
Mentorstvo je planirano, predvidljivo i sustavno posloženo, ali istodobno svi spremno odgovaraju i na pitanja koja izlaze izvan samog plana uvođenja u posao.
Imam osjećaj kao da je moj uspjeh ujedno i njihov uspjeh – kao da im je osobno važno da uspijem. Time sam stvarno oduševljena.
„Najviše volim kada pacijent ode s osmijehom“
Koje su, prema Vašem iskustvu, pozitivne, a koje zahtjevnije strane posla dentalnog asistenta? Koji Vam je najdraži dio posla?
Volim svaki trenutak radnog dana, toliko da često na poslu nemam ni osjećaj da radim.
Najviše volim trenutke kada pacijent od nas odlazi s gotovim radom, osobito kada se sjećam s koliko je straha prvi put došao. Jako me motivira vidjeti osmijeh na njegovu licu i zadovoljstvo koje stoji iza njega.
Volim pridonijeti tome uspostavljanjem komunikacije i odnosa s pacijentima. Trudim se umiriti ih i pružiti im podršku.
Čak i kada je pacijent preplavljen teškim emocijama, nastojim komunicirati tako da osjeti da kroz to ne prolazi sam, nego da smo zajedno u toj situaciji. Za takav sam pristup dobila puno pozitivnih povratnih informacija od pacijenata, pa čak i pisanu recenziju.
To mi zaista puno znači.
Za ovaj posao nije dovoljna samo stručnost
Koje kvalitete treba imati osoba koja razmišlja o poslu dentalnog asistenta kao potencijalnoj sljedećoj karijernoj opciji?
Mislim da je presudna unutarnja motivacija za ovaj posao. Nju ništa ne može zamijeniti i zato smatram da bi svatko prije nego što započne obrazovanje trebao iskreno provjeriti postoji li kod njega stvaran interes za ovu struku, umjesto da odluku donosi zbog nekih vanjskih razloga.
Mene upravo ta motivacija tjera da stalno nešto ispitujem. Postavljam pitanja mentorima i doktorima, zanimaju me detalji i stalno želim znati više. Zbog toga i puno brže učim.
Tijekom prekvalifikacije vidjela sam da su neki ljudi došli bez takve motivacije, a kada su počeli raditi, shvatili su da to ipak nije posao za njih. Dentalni asistent radi u okruženju koje nekome može biti neugodno ili odbojno i zato je važno unaprijed razmisliti odgovara li nam zaista takav posao.
Uz stručne kvalitete koje su potrebne dentalnom asistentu, posebno bih istaknula empatiju – sposobnost da prepoznamo emocije pacijenta, njegove frustracije i strahove te mu pružimo primjerenu pomoć i podršku.
Pravovremena i taktična komunikacija može pacijentu značajno olakšati suočavanje s tim emocijama, a to poslije utječe i na njegov prolazak kroz terapiju.
Za mene dentalna asistencija zato nije samo stručan i precizan rad uz doktora. To je i rad s čovjekom koji vam u tom trenutku treba vjerovati.
Želite pročitati još iskustava ljudi koji su odlučili napraviti profesionalni zaokret, steći novu kvalifikaciju ili se razvijati u svojoj struci? Upoznajte priče naših polaznika i saznajte kako je njihov obrazovni i profesionalni put izgledao iz prve ruke.
Ako vas je Irenina priča zainteresirala za ovo zanimanje, više informacija o sadržaju i načinu obrazovanja pronađite na stranici programa Dentalni asistent.


