U svijetu u kojem sve brže živimo, postoje zanimanja koja podsjećaju koliko su toplina i briga za druge nezamjenjive. Upravo takav je poziv njegovateljice – poziv koji traži empatiju, razumijevanje i ljudskost. Jedna od polaznica programa osposobljavanja za njegovateljicu u Zdravstvenom učilištu Medical, Mima Ljubić, odlučila je slijediti taj poziv srca. Kroz edukaciju i praksu, otkrila je da pravi smisao rada nije samo u znanju i vještinama, nego i u iskrenoj želji da nekome uljepša dan. U nastavku pročitajte što ju je potaknulo na upis, kako je doživjela praksu te zašto vjeruje da su empatija i dobra energija najvažniji alati svakog njegovatelja.

Zašto ste se odlučili za program osposobljavanja za njegovateljicu?
Za program osposobljavanja za njegovateljicu odlučila sam se jer sam oduvijek imala želju pomagati drugima i olakšati im svakodnevicu. Kroz život i rad osjećala sam da se još više mogu posvetiti onima kojima je potrebna pomoć, i to me vodilo prema ovom pozivu.

Zašto ste odabrali upravo Zdravstveno učilište Medical?
Znala sam što želim postići i koja je svrha mog daljnjeg obrazovanja. Odabrala sam Zdravstveno učilište Medical jer me dojmila cjelokupna prezentacija učilišta, sadržaj programa i mogućnosti koje nudi nakon završetka kvalifikacija.

Je li Vam bilo teško ponovno se vratiti u “školske klupe”?
Nije, dapače — uživala sam u svakom novom predavanju, u predavačima i u načinu na koji su prenosili znanje. Bilo je to vrlo ugodno i ispunjavajuće iskustvo.

Kako je izgledala učenje temeljeno na radu u domu za starije i nemoćne osobe?
Moja praksa, a ujedno i posao, uključivali su svakodnevni rad i ophođenje s korisnicima doma za starije. Osim toga, važan dio bila je suradnja s osobljem, obiteljima korisnika i ostalim suradnicima. Moje glavne zadaće bile su usmjerene na korisnike da im olakšam život, pružim brigu i podršku.

Imate li neki poseban trenutak koji Vam je ostao u sjećanju?
Najljepši osjećaj i uspomena iz doma za starije bio je kada bi korisnici i njihove obitelji izrazili zahvalnost zbog moje pažnje i brige. U tim trenucima osjetila sam pravu sreću i potvrdu da sam na pravom putu.

Što ste kroz praksu naučili o sebi i svom pozivu?
Potvrdila sam ono što sam oduvijek znala da u sebi nosim empatiju i želju za pomaganjem. Kroz edukaciju sam nadogradila to znanje i vještine, što se odmah vidjelo u mom radu s korisnicima.

Što Vam je bilo najvrjednije u cijelom procesu obrazovanja?
Najvrjednije mi je ono što sam naučila od svojih predavača. Uspjeli su prenijeti dio svog znanja u moj rad i način komunikacije. To mi je uvelike pomoglo da se i dalje razvijam i usavršavam.

Što biste poručili onima koji razmišljaju o upisu programa za njegovateljicu?
Za ovaj program potrebno je imati empatiju i spremnost da se nesebično pruži pomoć drugima. Ako osjetite poziv — slijedite ga, bez obzira na trenutnu životnu fazu. Uz prave ljude i predavače, sve je moguće. Kada samo djelić njihovog znanja primijenimo u praksi, nastaje divna sinergija koja donosi dobro svima oko nas.

I za kraj…
Željela bih se osvrnuti na sve divne ljude s kojima sam dijelila predavanja, kao i na još divnije predavače koji su svojim znanjem i podrškom doprinijeli našem razvoju. Kada volimo ono što radimo i kada imamo ovakvo učilište uz sebe tada su nam mogućnosti beskrajne.