“Ako je duša ogledalo čovjeka, onda su usta ogledalo zdravlja.”
Inspirativna priča o hrabrosti, učenju i novom početku.

Tri godine svakodnevno je prolazila pokraj Zdravstvenog učilišta Medical, razmišljajući treba li upisati program prekvalifikacije za dentalnog asistenta. Danas, nakon što je uspješno završila program i pronašla posao u struci, Antonija Klepac zaposlena je na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu. U razgovoru otkriva što ju je motiviralo, s kojim se izazovima susretala i kako je izgledao put od vatrogasne tehničarke do dentalne asistentice u akademskoj ustanovi.

Antonija, po struci ste vatrogasna tehničarka, zanimanje koje je samo po sebi zahtjevno i nesvakidašnje. Što Vas je potaknulo da se odlučite za potpuno drugačije područje, odnosno prekvalifikaciju za dentalnog asistenta u Zdravstvenom učilištu Medical?

Uvijek mi se svidjela briga o zdravlju. Vatrogastvo i dentalno asistiranje imaju zajedničku crtu, a to je pomaganje drugima. Učilište Medical privuklo me načinom rada i organizacijom nastave jer su predavanja bila tijekom tjedna u popodnevnim satima. To mi je omogućilo da se posvetim i obitelji, jer sam majka četvero djece.

Spomenuli ste da ste tri godine svakodnevno prolazili kraj Učilišta prije nego što ste skupili hrabrosti upisati program. Što je presudilo da konačno donesete odluku i zakoračite u nešto novo?

Tri godine sam pratila rad Učilišta na društvenim mrežama i razmišljala mogu li sve to uskladiti s obiteljskim obavezama. Teško je izaći iz zone komfora, ali pomislila sam da će mi jednog dana biti žao ako ne pokušam. I tako sam, doslovno u zadnji trenutak, predala sve potrebne papire i upisala program. Danas mogu reći da mi je to bila jedna od najpametnijih odluka u životu.

Program dentalnog asistenta poznat je po kombinaciji teorijskih i praktičnih znanja. Kako ste doživjeli samu strukturu nastave i koji su Vam dijelovi bili najizazovniji?

Program je bio vrlo dobro organiziran. Predavanja su se održavala tri do četiri puta tjedno u popodnevnim i večernjim satima. Najveći izazov bila je disciplina, kako se natjerati da učim redovito i bez odgađanja. Nije isto učiti s 18 godina ili u četrdesetima, a sve je bilo novo, od pojmova do stručnog gradiva.

Što Vam je bilo najzanimljivije tijekom nastave i koji su Vam predavači ostali posebno u sjećanju?

Najviše su me fascinirale teme o povezanosti oralnog i općeg zdravlja, koliko zubi i usna šupljina utječu na cjelokupni organizam. Ako je duša ogledalo čovjeka, onda su usta ogledalo zdravlja. Od predavača posebno pamtim profesoricu dr. sc. Šutej. Njezina su predavanja bila sjajno koncipirana i još bolje ispredavana. Odabrala sam je i za mentoricu svog završnog rada na temu Forenzička dentalna medicina.

Većina polaznika priznaje da ima tremu pred ispite. Kako ste se Vi nosili s tim izazovom i imate li možda neki poseban način pripreme koji Vam je pomagao da ostanete fokusirani?

Naravno da je bila trema, i to pred svaki ispit, bez obzira je li bio prvi ili posljednji. Moj način pripreme bio je pomalo poseban, stavljala bih slušalice na uši i slušala Mozarta. Glazba me smirivala i pomagala mi da se isključim od svega oko sebe te potpuno fokusiram na gradivo. To je bila moja mala meditacija uz učenje.

Na dan obrane završnog rada već ste imali dogovorene razgovore za pripravnički staž. Kako ste to uspjeli tako brzo organizirati?

Dok sam se vozila prema Učilištu na obranu, doslovno sam iz auta zvala ordinacije koje su objavile oglase da traže dentalne asistente. Nisam htjela gubiti vrijeme. Dogovorila sam tri razgovora istog dana i posao sam našla u roku od tri dana. Dentalni asistenti su traženo zanimanje, a poslodavci cijene kada pokažete inicijativu.

Kada se osvrnete unatrag, što Vam je najviše pomoglo da izdržite sve obaveze i uspješno završite program?

Najvažnija je unutarnja motivacija, ona koja dolazi iznutra i povezana je s osobnim razvojem. Što sam više učila i polagala ispite, to sam bila motiviranija. Shvatila sam da su najveće prepreke one koje sami sebi postavimo. A od vanjskih faktora, moja obitelj bila mi je najveća podrška. Suprug i djeca su mi bili pozitivan vjetar u leđa, slavili su sa mnom svaki položen ispit. Kao što kaže Massimo, oni su moj mali krug velikih ljudi.

Danas ste zaposleni na Stomatološkom fakultetu. Kako izgleda rad u takvom okruženju i koliko Vam stečena znanja pomažu u svakodnevnom radu?

Rad na Stomatološkom fakultetu doživljavam kao veliku priliku i potvrdu da se trud i upornost isplate. Okružena sam stručnjacima, svaki dan naučim nešto novo i osjećam da sam na pravom mjestu. Znanja koja sam stekla u Učilištu Medical svakodnevno primjenjujem i zahvalna sam što sam se odvažila napraviti taj korak.

Što biste poručili osobama koje razmišljaju o prekvalifikaciji, ali se još uvijek boje napraviti prvi korak?

Samo hrabro naprijed. Bit će trenutaka kada ćete se zapitati što mi je ovo trebalo, ali upravo ti trenuci čine kasniji uspjeh slađim. Nemojte čekati da djeca porastu ili da dođe pravi trenutak. Promjena ne dolazi sama od sebe. Vi ste ta mala pahulja koja se mora zakotrljati i pokrenuti lavinu pozitivnih promjena. Ako sam ovom pričom potaknula barem jednu osobu da napravi taj korak, moja misija je uspjela.